pisac, pjesnik i političar (Vižinada, 7.X.1812. – Vižinada, 22.X.1852.)
Michele Fachinetti potječe iz obitelji odvjetnika i veleposjednika iz Vižinade, kao i njegov rođak Antonio Facchinetti, svećenik i publicist (1805. – 1867.). Gimnazijsko je školovanje završio kod koparskih pijarista, a studij prava 1840. godine na Sveučilištu u Padovi. Od 1837. godine uglavnom je boravio u Vižinadi, gdje je nakon smrti najstarijega brata preuzeo vođenje obiteljskog imanja. Surađivao je s P. Besenghijem degli Ughi i S. Pellicom te u tršćanskom časopisu „La Favilla“, koji je promicao romantičarske ideale i poetiku, od 1836. do 1846. objavljivao pjesme. U deset godina objavio je četrdesetak pjesničkih i proznih djela.
Ponesen europskim revolucionarnim pokretima posvetio se politici te je na izborima za Ustavotvornu skupštinu održanim u lipnju 1848. izabran u izbornom kotaru Buje-Motovun-Buzet-Poreč kao jedan od petorice istarskih zastupnika – četvorice Talijana (Antonio Madonizza, Carlo De Franceschi, Francesco Vidulich, Michele Fachinetti) i jednog Hrvata (Josip Vlah). Parlament, koji se konstituirao u Beču 22. srpnja 1848., zbog revolucionarnih je nemira u listopadu bio prebačen u moravski grad Kromeriž gdje je nastavio sa svojim radom. Dok su se ostali istarski zastupnici Talijani pridružili skupini federalista, uz podršku čeških i poljskih liberala, Fachinetti se izdvojio od njih i pridružio oštrim suprostvaljateljima Habsburške Monarhije. Kao dobar poznavatelj njemačkog jezika, više se puta na sjednicama i u novinama referirao na niz pitanja vezanih uz Istru. Tako u kolovozu 1848. u listu „Der Freymüthige“ prosvjeduje protiv pokušaja uvođenja njemačkih škola u Istru, a istodobno s istarskim kolegama traži da se talijanski jezik uvede kao službeni jezik pokrajine. U svom vremenski kratkom parlamentarnom djelovanju, Michele Fachinetti je u bečkom parlamentu ukazao i na potrebu osnivanja tiskare u Istri koja bi trajno tiskala novine i časopise posvećene problemima
istarskoga poluotoka.
Objavljivao je političke članke u listovima „L’Osservatore Triestino“, službenom listu pokrajine (već od 1846.), te nakon 1848., unatoč stalnom nadzoru i zastrašivanju od strane vlasti, u listovima „Il Messagiero dell’Adria“ iz Trsta, „Il Friuli“ iz Udina, „L’Eco dell’Isonzo“, „Giornale di Gorizia“ iz Gorice i dr. U Trstu je 1850. pokrenuo vlastiti dvotjednik „Il Popolano dell’Istria“. Riječ je o prvom istarskom listu na talijanskom jeziku, koji je izlazio u Trstu, nakon što je Fachinettiju
propao pokušaj osnivanja tiskare u Istri.
Svojim političkim i književnim djelovanjem u prvoj polovici 19. stoljeća Michele Fachinetti postao je značajna ličnost unutar tadašnjega istarskog talijanskog kulturnog kruga.