svećenik i publicist (Vižinada, 9.X.1805. – Vižinada, 1867.)
Potječe iz obitelji odvjetnika i veleposjednika iz Vižinade, kao i njegov rođak Michele Fachinetti, pisac i političar (1812. – 1852.). Nakon teoloških studija u Gorici i Beču postao je 1831. župnikom u Svetvinčentu. Cijeli život je posvetio podizanju župe, upoznavanju života i običaja hrvatskog dijela njezina žiteljstva, a naročito učenju čakavskoga hrvatskoga jezika. Uz dušobrižnički rad u župi, brinuo se za unapređenje gospodarstva, poboljšanje života i prosvjećivanje.
Potpisao je jedan od najstarijih etnografskih opisa ruralnog života istarskih Hrvata, od vjenčanja, rođenje, pogreba, do odijevanja, pripremanja hrane i pučke medicine. To je članak „O istarskim Slavenima“ tiskan u časopisu „Il Popplano dell’Istria“ njegova rođaka Michelea Facchinettija, također rođenog u Vižinadi 1812. godine. Bio je istarski zastupnik u Ustavotvornom saboru u Beču 1848. godine i pisao političke tekstove u časopisu „Il Popplano dell’Istria“ jer je bio uvjeren da književnici i novinari imaju političko poslanje, a svrha toga časopisa bilo je obrazovanje, prosvjećivanje i kulturni i gospodarski napredak. Smatrali su ga „laičkim svećenikom“.
Antonio Facchinetti je bio ugledna i učena ličnost tadašnjega istarskog talijanskog kulturnog kruga, svećenik porečke biskupije i suradnik biskupa Jurja Dobrile (1812. – 1882.) te publicist. Facchinettijevo svjedočanstvo o istarskim Slavenima dragocjeno je vrelo i poticaj za daljnja kulturno-antropološka i povijesna istraživanja bogate istarske prošlosti.