Vižinada je mjesto iznimno bogate povijesne i kulturne baštine, a već na gradinama u okolici vidljivi su tragovi života iz pretpovijesti, antike i ranog srednjeg vijeka. Pokraj sela Ferenci u arheološkim istraživanjima početkom 50-ih godina prošlog stoljeća pronađeni su tragovi slavenske nekropole iz 7. stoljeća, a prvi pisani spomen iz 1177. govori o Vižinadi kao posjedu porečkih biskupa. U razdoblju od 12. do 15. stoljeća bila je leno različitih obitelji, a 1530. godine kupuje je grof Girolamo Grimani. Do 17. stoljeća mletačke je vlasti naseljavaju izbjeglicama iz Dalmacije i drugih krajeva koji bježe pred osmanlijskim osvajanjima. Imala je luku na rijeci Mirni u Baštiji, a u zidu nekadašnjeg fontika na povijesnom trgu i danas stoji ploča s cjenikom prijevoza za različite vrste proizvoda kojima se trgovalo. Vižinada je bila jedno od glagoljskih središta u kojima se glagoljicom pisalo do 17. stoljeća.
Stari Fontik (Kuća “Lav”) u Vižinadi najstarija je javna građevina svjetovne namjene očuvana na području Općine. Sagrađena je u 15. stoljeću. Na središnjem mjesnom trgu sačuvan je kameni reljef Venecijanskog lava iz 15. stoljeća. Ispod reljefa je kamena tabla ugrađena 1726. godine u fasadu nekadašnjeg fontika (skladišta) palače, koja svjedoči o bogatoj gospodarskoj aktivnosti. Ispred fontika na trgu je 1772. godine izgrađena mjesna cisterna (šterna) s dva bunara, prema projektu čuvenog rovinjskog arhitekte Simonea Battistelle. Jedna od središnjih građevina koja privlači pažnju je i zvonik nastao u 17. stoljeću, i među najstarijim je istarskim tornjevima poznatim po vedutama. Pokraj zvonika nalazi se lapidarij s pet rimskih natpisa iz razdoblja ranog prisustva rimskih veterana kojima se nakon Cezarovog vremena dodjeljivala zemlja na području današnjih naselja Općine Vižinada.
Vižinada se osobito ponosi Kućom Maraston, nastalom na prijelaz iz 16. u 17. stoljeće, koja je ime dobila po obitelji u čijem je vlasništvu prvotno bila. Danas je pretvorena u centar za posjetitelje s multimedijalnim sadržajima, koji na jednom mjestu objedinjuje bogatu povijest Vižinade.
Na području Vižinade povijesne crkve nisu samo spomenici arhitekture, nego i vrijedni spomenici likovne kulture, budući da u svojoj unutrašnjosti čuvaju cikluse ili dijelove ciklusa zidnih slika. Crkva Blažene Djevice Marije na Božjem Polju je grobljanska crkva koju spominju još u 12. stoljeću, dok je Crkva sv. Ivana Krstitelja, smještena uz glavnu prometnicu iznad povijesne jezgre, izgrađena u 13. stoljeću kao jedna od desetak dvoapsidalnih crkava u Istri, što predstavlja svojevrsni arhitektonski kuriozitet. Crkva svetog Barnabe druga je crkva u Vižinadi koja je u 12. ili 13. stoljeću izgrađena kao dvoapsidalna, a u 17. ili 18. pregrađena je i povišena. Crkva svetog Roka nalazi se dva kilometra zapadno od Vižinade, na brežuljku uz trasu nekadašnje uskotračne pruge Parenzane, a vrijedan sakralni spomenik je i Župna crkva svetog Jeronima, neoklasicistička građevina iz prve polovine 19. stoljeća koja je nastala na mjestu prijašnje crkve iz 16. stoljeća. Vižinada ima i kapelicu u Jadruhima koja je zanimljiva jer je “čuvaju” dva lika žandara.
Vižinada je nadaleko poznata po uskotračnoj povijesnoj pruzi Parenzana, izgrađenoj na početku 20. stoljeća. Najatraktivniji dio na nekadašnjoj trasi pruge i danas je onaj koji se od Oprtlja i Završja spušta pa potom diže prema Motovunu i Vižinadi. Taj dio Istre sada je dostupan kao pješačka i biciklistička staza, a tu je i druga najviša točka koju je nekadašnja Parenzana dosezala – 273 metra nad morem i očuvan kameni vijadukt Sabadin pod naseljem Brig (Sveti Vital).
Više je povijesnih ličnosti koje se vežu uz Vižinadu, a to je svakako nadaleko poznata balerina Carlotta Grisi, rođena u Vižinadi. Antonio Facchinetti, svećenik i publicist, također je važna znamenita ličnost ovoga mjesta, a ostao je zapamćen kao čovjek koji je potpisao je jedan od najstarijih etnografskih opisa ruralnog života istarskih Hrvata. U povijesti Vižinade svakako se spominje i Giuseppe Tuntar, borac za radnička prava te istaknuti istarski eksponent radničkog pokreta u prva dva desetljeća dvadesetog stoljeća, prepoznatljiv po stalnoj aktivnosti u organiziranju političkih tribina, sastanaka i javnih akcija diljem čitave Istre.
Uz Vižinadu se vežu i legende, poput one o Atili, vođi hunskih osvajača. Smatra se da je na kamenom nadvratniku groblja na Božjem Polju isklesan upravo lik Atile, budući da se vjerovalo kako će njegov strašni lik štititi duše u pokoju od zloduha.